Za jednu noć video o Jozi koji se borio s medvjedom pogledalo 50.000 ljudi diljem svijeta

Uncategorized

Jozo Lovrenović iz sela Đelilovac kod Travnika, podno Vlašića, imao je nedavno bliski susret s medvjedom koji mu je nanio teške rane na nozi i drugim dijelovima tijela zbog čega je završio u bolnici. Posebno je zanimljivo da je Jozin tornjak izgubio život braneći svoga gospodara. Pored tornjaka Jozi je nestalo i sedam ovaca.

Jozo je zadržao samo 40-tak ovaca Foto: Srećko Stipović

-Cijeli život bavim se ovčarstvom. Toga dana krenuo sam kući kroz dio planine koji odlično poznajem. Nije mi bilo ni prvi puta da se sretnem s medvjedom. Međutim ovoga puta izgleda da sam ja njega iznenadio a i on mene u smrekama kroz koje sam prolazio. Odjednom je nasrnuo na mene i počeo me kidati kandžama po grudnom košu i nogama. Ja sam se počeo otimati pa sam u više navrata medvjeda udario šakom u predjelu glave i vrata. Kerovi su bili blizu a ovaj moj tornjak skočio je na medvjeda kako bi meni spasio život. Zaista da njega nije bilo ja bih danas bio u groblju”, govori nam Jozo dok sjedimo u njegovoj bajti s kaminom i vagama za vaganje sira.

-Toliko mi je žao mog tornjaka da često odem na mjesto gdje je pokopan i odnesem jednu ružu ili neko drugo cvijeće. On je svojom glavom zamijenio moju”, priča nam Jozo Lovrenović koji se često suretao s medvjedima ali kako on kaže, “nisu bili previše bezobrezni. Uzeli bi jednu ovcu i otišli”.

Jozo Lovrenović pred našom kamerom Foto: Srećko Stipović

Posebno je zanimljvio da lovačko društvo iz Travnika ne želi Jozi priznati štetu koju je medvjed prouzročio na sedam ovaca. Izgovor je kako ovce nisu odmah prebrojane i kako Jozo nema nikakav dokaz da je medvjed ubio ovce.

-Kako sam ja mogao brojati ovce kada sam bio u bolnici. Dva puta sam gubio svijest dok sam došao do bolnice. Dvojica susjeda su me nosila na sebi onako krvavog dva kilometra kako bi me preuzela hitna pomoć.Čudna neka obrazloženja”, govori nam Jozo. Više pogledajte u video priči koju smo sni mili u Đelilovcu podno Vlašića.

Tekst i fotke: Srećko Stipović