Nakon vijesti da je Stanko Ignjatović iz Želeće kod Žepča kandidiran za skupštinu ZE-DO kantona za predstojeće izbore, a da to uopće nije znao, potražili smo ovoga povratnika kojemu su mještani napravili kuću jer je šest godina živio na smetljištu općine Žepče. Zahvaljujući dobrom čovjeku Milenku uspjeli smo doći do Stanka. Kući ga nije bilo pa smo se odvezli na kraj sela jer je tamo navodno trebao raditi kod jednoga mještanina na vikendici. Međutim gore ga nije bilo pa smo se uputili u Žepče i dogovorili razgovor u jednom caffeu. Stanko je došao odnekud jedva stoji na nogama. Dobro je “pod gasom”. Pitamo ga je li on kandidat jedne stranke za skupštinu ZE-DO kantona, a on se smije na sav glas.Želim snimiti izjavu a onda vlasnik caffea prilazi i moli da ne snimamo pred njegovim objektom. Vozim Stanka kući u Želeće gdje su nekada živjeli Srbi u većini. Danas je to kažu negdje fifti-fifti. Oni prodaju kuće i imanja a kupuju Bošnjaci. Zbog nacionalne strukture stranci PDA je trebao jedan Srbin za kandidatsku listu. Šumar je pronašao Stanka jer je „dobar čovjek“.
-Piši tamo mali, bit ću Robin Hood u skupštini ZE-DO kantona. Otimat ću bogatunima i dijeliti sirotinji. Znam kako je biti siromašan. Na smetljištu sam živio sa svojim psom šnjucom punih šest godina. Ni danas ne živim bolje.Osam godina nisam se okupao kao čovijek.Nemam nikakvih uvjeta za život“, jada nam se Stanko dok stojimo ispred njegove kuće a on zavaljen u sjedalo od nekakvoga automobila pred vratima kuće koju su mu izgradili mještani. Kupatila nema, struja je preko jedne žice. U kući „vrag bi nogu slomio“. Siromaštvo se vidi na svakom koraku.
Tko je donio poziv za kandidatsku listu?
-Ma ovaj seoski šumar.Kaže meni de potpiši, neće te ništa koštat. Ja i potpišem. Kad tamo ja kandidat neke stranke PDA. Nikad čuo nisam za njih a ne znam jesu li oni za mene.Očito da im je šumar bio glavna veza. Kada sam vidio gore u vrhu papira piše PDA ja sam mislio da je to neki porez. Opet kontam, kakav porez pa ja 30 godina ne radim nigdje, ganjam penziju i ništa. Penziju koju sam zaradio. Po dva dana nemam kruha, ni pogače. Nemam što jesti. Mislim se, ti što su me predložili očito ne znaju da imam 78 istetoviranih slika na svome tijelu.Da sam na smetljištu živio sa svojim psom šest godina, kojega sam naučio i pjevati, ali isključivo narodne pjesme“, govori nam Stanko i pita, a tko će meni kupit odijelo i kravatu?Ne mogu ja ovakav ići na sjednice“. U razgovor se upliće naš vodič Milenko.
-Narod će ti kupit odijelo i kravatu. Ti trebaš skupiti 200 glasova i eto te u skupštinu“, govori Milenko na glas da Stanko čuje.
-Daj ne budali kakav narod. Da se narod bilo što pita ne bih ja došao na listu. Narod je samo ovca za „šišanje“, otresito odbrusi Stanko.
Foto: Srećko Stipović
Predlažemo glasačima da zaokruže kandidata Stanka Ignjatovića na listi PDA iz Banovića pod brojem 22 za skupštinu ZE-DO kantona. Barem bi imao dobar paušal od dvije, tri tisuće KM i sigurno ne bi gladovao. Priključio bi struju, dovršio kupatilo da se može okupati kao čovjek a možda bi i bio Robin Hood kako nam glasno izjavi u kameru? Ili bi odustao od borbe za sirotinju jer pare mijenjaju ljude. Nažalost, najčešće na gore.
Tekst i fotke:Srećko Stipović
