Nova zgrada Doma zdravlja, digitalizirana komunalna infrastruktura, cjelodnevni boravak za djecu do petog razreda, snimanje filmova na lokacijama koje mijenjaju lokacije u Švedskoj
Zvuči kao demagogija na prvi pogled, posebno susjednim općinama i gradovima kojima je teško upravljati komunalnom infrastrukturom, gdje su nerijetke redukcije vode, niska stopa naplate komunalnih usluga ili niska stopa izgrađenosti zgradama kolektivnog stanovanja. Činjenice govore da je to stvarnost Kiseljaka i da će biti bolje u budućnosti.
Kada dijaspora dođe iz Njemačke, Irske ili Švedske, znaju reći kako postoji cjelodnevni boravak za djecu koja su krenula u školu, ali nisu dovoljno samostalna kako bi sama bila sposobna otići u školu, ili jednostavno, nemaju mogućnost ostati kod kuće jer oba roditelja rade. U Srednjoj Bosni je takav vid cjelodnevnog boravka rijetkost za djecu starijeg uzrasta. U Kiseljaku se može vidjeti moderna institucija, prilagođena vremenu u kojem oba roditelja imaju potrebu raditi, ne zanemarujući potrebe djece za zadaćom, obrocima, socijalizacijom.
Da bi pojedina lokacija postala filmski set, uzimajući u obzir da mora izgledati kao Švedska, lokalna zajednica, građani, infrastruktura i krajolik moraju, u najmanju ruku, ličiti na one u Švedskoj. Kiseljak je ispunio te uvjete, i više od toga. Ustupili su lokacije, zatvaraju po potrebi centar grada, omoguće ekipi smještaj i dobrodošlicu, i time lokalna sredina dobije pozitivnu percepciju ljudi koji rade film, i koji pronesu dobar glas o zajednici i gradu. Dugoročno razmišljajući i djelujući zajednički, a ne od mandata do mandata, mogu se iznijeti projekti koji zahtjevaju više vremena i sredstava, nego što jedan mandat može pružiti.
Druge sredine u Srednjoj Bosni mogu Kiseljak uzeti za primjer, na koji način razvijati industrijske i turističke potencijale, te pružiti dugoročnu perspektivu građanima koji žive u tim sredinama. S primarnim fokusom na ekonomiji, radnim mjestima i razvoju poslovnih zona, Kiseljak izgleda kao sredina koja ne pripada Bosni i Hercegovini, nego je neka nepravilna iznimka u kojoj stvari zaista funkcioniraju.
Također nam primjer Kiseljaka pokazuje da nije sve do države, da ima puno i do lokalne zajednice.
