Put do Lukomira, najvišeg planinskog sela u Bosni i Hercegovini najviše je makadamski.Oko šesnaest kilometara makadama kroz kamen i makiju vodi vas do sela koje živi sve do zime.Zbog hladnih zima i visokog snijega napuštaju ga stočari koji su i osnovali Lukomir još u srednjem vijeku o čemu svjedoči I obližnja nekropola stećaka.Selo se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1472 metara nadmorske visine a ime Lukomir dobilo je vjerojatno po tome što je to zaista mirna luka /Luka mira/u kojoj se život može dotaknuti, osjetiti, vidjeti.U selu smo sreli starinu Vejsila Ćomora koji je sa još 14 porodica ostao da živi u svojoj kući do zime.Iznio nam je zanimljive detalje o životu ovoga sela.
-Ovdje živi desetak stočara koji drže ovce.Imaju od 100 do 400 ovaca.Mi stariji obvezno se vraćamo u proljeće i ostajemo do kasne jeseni.Zime su ovdje teške.Snijeg napda metar i pol, velike su i studeni tako da nitko ne ostaje u selu. Dakle zimi selo ne živi.Nekropola stećaka svjedoči da je Lukomir osnovan još u srednjem vijeku.Osnovali su ga pastiri a najčešća prezimena su ovdje Ćomor i Maslić.Dolaze nam ljudi sa svih strana svijeta:Kanade, engleske, Njemačke, Francuske, Iraka, arapskih zemalja.Postali smo neka vrsta atrakcije”, govori nam Vejsil dok ručno izrađuje drvenu žlicu koju će prodati kao suvenir.
Više pogledjate u video reportaži iz ovoga sela.