“Čovjeka nisam vidjela na ovome putu osam dana!“

Sudeći prema slikama koje sam vidio proteklih dana vozeći se kroz kanton Središnja Bosna ipak se poštuju naredbe stožera civilne zaštite o kretanju ljudi, distanci od 1,5 do 2 metra, te nošenju maski i rukavica.Najveći broj ljudi umjesto na ulici ostao je u svojim kućama radi prevencije i straha od zaraze korona virusom.Ovo je priča o putovanju na Vlašić prije nekoliko dana.Od Šešića prema Babanovcu susreo sam samo dva automobila i to oba Golfa.Kroz Mudrike tek traktor sa sijenom.Na benzinskoj crpki Fis nema automobila za točenje goriva.Veliki strojevi stoje i čekaju vjerojatno bolja vremena za izgradnju nekoliko hotela i igrališta koje je pompezno najavljivao Pero Gudelj putem medija.Očito da nismo ponekad ni kovači svoje sreće.Opasni virus korone sve je zaustavio pa i ove radove.Vjerovati je da taj strah i izolacija neće dugo trajati.Dok pišem ovaj tekst u kantonu središnja Bosna tek je jedna osoba pozitivna na korona virus.Kad bi se na tome završilo?

Babanovac Vlašić foto:Srećko Stipović

Od Fis-ove benzinske do Babanovca ni jedan automobil nisam sreo na putu.Na Babanovcu tišina.Ni ptice ne pjevaju.Tek jedan čovjek na parkingu starog hotela.Vidim i jednu ženu s maskom na licu ide prazne torbe.Kad je vidjela kameru poče se jadati:“Sad sam bila dole u trgovini.Četvero nas bilo.Dođe neka žena poče kašljati, kihati i to sve po nama.Luda žena kuda ide ako je bolesna.Vjerujte da sam pobjegla iz trgovine“.

Od Babanovca prema eko Fis-u srećem dvojicu radnika kako ubacuju ugljen u vikendicu.Jedan šetač s maskom na licu ide od Libertasa ka Eko Fis-u.Nikoga više nema.Malo snijega na stazama tek za slikanje.Na ulazu u Eko Fis rampa.Ne može se dalje.Okrećem automobil i krećem prema Galici.Mislio sam da planinarski dom radi pa ću popiti kavu ili čaj.Međutim sve je zatvoreno.Nigdje žive duše.Od Harambašine vode prema Galici sreo sam jednu gospođu kako uživa u nordijskom pješačenju.Kada sam se vraćao s Galice prema Babanovcu zaustavio sam se da je fotografiram.

Pita gospođa: „A tko ste Vi, što slikate?Kažem da imam svoj portal i kanal na Youtube i da mi je zanimljivo a i vrlo pohvalno da jedna gospođa nađe vrijeme i za nordijsko hodanje.Čist zrak je svima potreban.

-Vi ste prvi čovjek kojega sam vidjela nakon osam dana.Da li vjerujete?Nigdje žive duše.Svaki dan pješačim najmanje desetak kilometara.Odem na Galicu a kad vrijeme dozvoljava i na Devečane.Jesam, za osam dana vidjela sam i jednu lisicu.Nikoga više.Živim ovdje na Babanovcu u vikendici s bolesnim mužem“, govori gospođa koja se kasnije predstavila kao sutkinja u sudu kantona Središnja Bosna.Ponovno se vraćam u Vitez preko Mudrika, Šešića, Turbeta i Travnika.Automobila je također manje na prometnicama.Putuju samo oni koji moraju.Ostali su u kućama čekaju nove naredbe kriznog stožera.Kad bi se završilo samo na jednom zaraženom?Kako bi to lijepo bilo.

Tekst i snimke:Srećko Stipović

Planinarski dom Erik Brandis foto:Srećko Stipović
Read Previous

Policijski sat od 20 do 05 sati

Read Next

Nudi besplatno šarplaninca s papirima, zbog odlaska u Hrvatsku

Most Popular