„Korona je opasnija od granata i metaka!?

Gospodarstvo Hrana humanost Razno Vijesti

 Građani kantona Središnja Bosna strepe od korona virusa.Pogotovo nakon sinoćnje vijesti da je jednoj osobi iz Novoga Travnika koja je bila na fešti u Konjicu potvrđena zaraza korona virusom. To je i prvi slučaj korone u kantonu Središnja Bosna.Sve više građana nosi zaštitne maske, pridržavaju se naredbi Vlade, i štabova Civilne zaštite kako Federacije tako i kantona.Prolazeći kroz Travnik jučer, vidio sam ljude u redovima ispred ljekarni.Strpljivo i na razdaljini čekaju na svoj red za kupnju lijekova.Komunalci obavljaju svoj posao a na zelenoj tržnici tek pokoji trgovac povrćem i suhim mesom.Srećem i dvije žene kako vode pse u šetnju.Prolazeći pored Bestove trgovine kod općinskog suda radnici unose robu u prodavaonicu mješovite robe.Best je među najvećim trgovinama prehrambenom robom u FBiH a njegov vlasnik Stipo Frančić za medije izjavljuje kako nema potrebe za stavaranjem zaliha jer robe ima dovoljno a i granični prijelazi za kamione nisu zatvoreni.Kod hotela Lipa koji se renovira srećem čovjeka koji naplaćuje parking.Naplatu vrši bez zaštitne maske.Pitam ga  gdje je maska majstore, a on kao iz topa:“Kakva maska buraz, jutros sam klepio tri rakijice i nemam brige ni za koronu niti bilo što“.Čudno ga pogledam i nastavim prema donjem dijelu grada.Ljudi je sve manje na ulici.Neki nose masku, drugi hodaju mirno, ponizno.Vidjevši kameru u mojoj ruci jedan čovjek s maskom mi prilazi i govori:“Kroz Travnik je šetalo više ljudi u ratu nego danas.Korona je izgleda opasnija i od granata i metaka.U ratu si znao odakle dolaze a danas ne znaš tko nosi virus i tko te može zaraziti.U ratu su radile neke kavane, mogao si popiti čaj ili rakiju.Evo vidiš sve je zatvoreno.Ni ćevabdžinice ne rade po čemu je Travnik poznat u Europi“, jada mi se sugovornik kojemu nisam zabilježio ni ime.Ono u ovome trenutku i nije važno.

Muzej nobelovca Ive Andrića također je zatvoren a na vratima obavijest o zabrani zbog koronavirusa.Vozim za Novi Travnik .Od Travnika prema Novom ima automobila.Lijep je i sunčan dan.Ima i građana na ulici.Većina ih nosi maske.Ispred jedne trgovine vreće krumpira.Trgovac kaže da je vreća od 10 kilograma 13 KM.Podnošljivo za naše prilike.Na klupi kod fontane sjede trojica drugara.Dvojica imaju maske a treći lice prikriva rukama.Pitam gdje je maska, a Jakov kako sam poslije doznao da se zove odgovara da nema gdje kupit.

-Tražio sam u ljekarni ali nestalo.Kažu da su bile ispod marke a sada čujem da se iste prodaju po 10-20 KM na komad.Kako ću ja kao penzioner kupiti masku.Imao sam dva moždana udara i nekako se nosim s tim posljedicama.Ne smijem sam nigdje krenuti jer mogu upasti na sred ceste pa me auto udariti.Ne znam kako ću sve ovo preživjeti“, jada nam se Jakov.Kada sam mu rekao da ću mu pokloniti jednu medicinsku zaštitnu masku obradovao se kao dijete.Otišli smo do moga automobila i dobio je poklon da se barem privremeno zaštiti iako maske kako pišu stručnjaci mogu osobu štititi samo tri sata.Čim se navlaže one su neupotrebljive jer virusi mogu proći kroz njih do našega tijela.U gornjem dijelu Novoga Travnika opet redovi ispred ljekarne.Redovi su i za kruh i peciva u pekarni.Vidim redove i ispred jedne prodavnice prehrambenom robom.Ljudi su strpljivi.Ne gunđaju i čekaju svoj red za kupovinu.

U Vitezu je malo ljudi na ulicama.Kao da je rat.Čuje se zvuk kamiona koji u komunalnom poduzeću pere parking.Kažu da više oni ne peru ulice Viteza nego vatrogasci.Na zelenoj tržnici dva policijska automobila.Policajci izlaze i kontroliraju poštuje li se zabrana kretanja za mlađe od 18 i starije od 65 godina.Nose zaštitne maske.Na tržnici ima voća i povrća u izobilju.Možete kupiti i bijelog luka, krumpira, salate, graha.Cijene su standardne, nisu podizane.Većina je domaći proizvod i dobro je da je vlast ostavila mogućnost da proizvođači mogu prodavati svoju robu uz mjere zaštite.Većina proizvođača nosi zaštitne maske.S viteške tržnice krećem se prema novogradnji.Srećem Mirka, ima 66 godina i ne bi smio biti na ulici.Imam srčanih problema.Moram doktoru na pregled ali i po lijekove.Znam da se ne smijem kretati ali zvao sam da doktor dođe k meni kući.Međutim nema ništa od toga.Kako da se ponašam?Što da radim?Nisam ja jedini koji ima bolest i preko 65 godina. Moram  se kretati i zbog srca ali eto pogodiše me zabrane zbog koronavirusa“, govori Mirko i odlazi prema Kruščici.

S balkona jedne zgrade netko me zove.Bacim pogled kad ono jedan poznanik preko 65 godina starosti i njegov prijatelj sjede, pijuckaju kavu i smiju se.

-Eto vidiš kakvo je vrijeme došlo.Zbog godina ne smijemo na ulicu.Balkon je naš cijeli svijet.Možda to i nije loše.Nismo se ovako družili i ispričali ima trideset godina“, govori naš sugovornik i smije se svojoj samoizolaciji.Još kad bi znali do kada će trajati?Po naredbi Federalne civilne zaštite sinoć je uveden i policijski sat. Od 18 do 5 sati ujutro nitko ne smije biti na ulici.Kretati se mogu lica s dozvolom koja obavljaju specifične poslove u bolnicama, hitnim službama, pekarnama itd. Dok privodim kraju ovaj tekst dobio sam informaciju iz kantonalnog Štaba civilne zaštite:”Naređuje se ministarstvu unutarnjih poslova kantona SB da odmah izvrši blokadu solitera u Novom Travniku na adresi Trg zlatnih ljiljana b.b. Ne dozvoljava se ni ulazak ni izlazak stanarima iz zgrade.Svi stanari do daljnjega stavljaju se u samoizolaciju,

Tekst i foto:Srećko Stipović/Flash.ba